"Mrtvo drvo je za kukce"

Kako zagrebačke urbane i zaštićene šume inspiriraju budućnost gospodarenja šumama

Autor bloga: Gesche Schifferdecker, Silvester Boonen, Marija Majnarić, Martina Kičić

Smještene između gradskih ulica i pješačkih staza, zagrebačke šume više su od zelenih džepova – one su živi laboratoriji u kojima se susreću tradicija, inovacija i javni interes. Od gustih urbanih šumaraka do zaštićenih parkova, nedavni terenski posjet našem TRANSFORMIT Zagreb Living Labu ponudio je uvid u to kako se šumari i znanstvenici suočavaju sa složenim izazovima regeneracije nakon poremećaja, zaštite bioraznolikosti, praćenja šuma putem inovativne tehnologije i angažmana zajednice u današnjim krajolicima koji se mijenjaju. 

Tijekom programa, sudionici su obišli gradske šume Tuškanac, Zelengaj, Dotrščina i Maksimir, kao i gospodarsku jedinicu „Šume Sljeme-Medvedgrad“ u Parku prirode Medvednica. Iako različitog okruženja i opsega, svako je mjesto ispričalo uvjerljivu priču o izazovima s kojima se suočavaju klima, ciljevi gospodarenja šumama i raznolike interesne skupine – i zajedno su otkrili kako lokalni pristupi mogu doprinijeti globalnim rješenjima za šume i ljude, posebno u urbanim područjima. 

Gradski korijeni: Regeneracija usred urbanog pulsa 

Putovanje je započelo u srcu Zagreba, gdje se stoljetne šume poput Tuškanca i Zelengaja tiho provlače kroz centar grada. Ovdje je izazov dvostruk: obnoviti oštećene ekosustave, a istovremeno zaslužiti – i održati – povjerenje skeptične javnosti. 

Na rubu šume, sudionike su dočekali stručnjaci iz Hrvatskih šuma d.o.o. i Grada Zagreba. Njihova priča? Dug, pažljiv proces pošumljavanja područja pogođenih olujom i starenjem drveća, uz uključivanje lokalnih zajednica u svaki korak. „Ovdje se ne radi samo o drveću“, rekao je jedan predstavnik. „Radi se o percepciji ljudi o drveću – što ono znači u urbanom kontekstu.“ 

Taj je osjećaj bio posebno jasan na Krležinom Gvozdu, gdje su napori za obnovu započeli prije 15 godina. Šumari nisu samo sadili novi život – radili su ruku pod ruku sa stanovnicima, rješavajući probleme i razbijajući uobičajeni strah da sječa drveća signalizira početak građevinskih radova. Transparentnom komunikacijom i prilagođenim tehnikama uzgoja šuma pretvorili su skepticizam u odgovornost. 

Vjetrom oboreni, ali ne i zaboravljeni: Pouke s Medvednice 

Na obroncima Parka prirode Medvednica odvijala se još jedna priča - priča o uništenju i obnovi. Godine 2013. žestoki vjetrovi probili su se kroz ovo zaštićeno područje, čupajući drveće i poremeteći lokalni ekosustav. No, šuma se borila. Danas se, zahvaljujući strateškom upravljanju Hrvatskih šuma d.o.o. i Javne ustanove Park prirode Medvednica, veliki šumski pojasevi prirodno obnavljaju. 

Međutim, ova regeneracija nije bez kontroverzi. U područjima Natura 2000, svaki plan gospodarenja šumama - uključujući sječu - zahtijeva odobrenje tijela za zaštitu prirode. Ovaj regulatorni nadzor, iako ključan za bioraznolikost, također je doveo do kašnjenja i neizvjesnosti, posebno u situacijama nakon poremećaja. 

Prirodna regeneracija na strmim padinama, često dominiranim bukvom, izazvala je zabrinutost među sudionicima izleta o tome kako će se te šume nositi s rastućim klimatskim stresom. Zasad se lokalni upravitelji odlučuju za promatranje i praćenje umjesto preranog interveniranja – nadajući se da još uvijek traže najbolje adaptivne strategije upravljanja u sve nepredvidljivijem okruženju. 

Sudionici su planinarili kroz ove zone oporavka, vođeni stručnjacima poput Martine Belović Kelemen i Hrvoja Brnice, koji su podijelili kako se Integrirano gospodarenje šumama (IGŠ) primjenjuje u zaštićenim, jako posjećenim područjima. S više od milijun posjetitelja svake godine, Medvednica se suočava s dvostrukim izazovom ekološkog očuvanja i javnog korištenja. 

Digitalne šume: Tehnologija u drveću 

Sljedeća stanica bila je Gradska šuma Dotrščina, gdje se tradicija susreće s tehnologijom. Ovdje su znanstvenici iz Hrvatskog šumarskog instituta otkrili kako terestričko lasersko skeniranje (TLS) mijenja gospodarenje šumama. Trenutno se koriste dvije vrste TLS-a: statički laserski skener s dometom od 150 metara koji izvodi potpuno skeniranje od 360 stupnjeva tijekom određenog razdoblja (često do dva sata) i drugi, mobilni ručni skener koji se koristi za nadopunu ovih podataka. 

Koristeći ručne i stacionarne uređaje, istraživači su generirali 3D "oblake točaka" šume, bilježeći podatke o strukturi i gustoći drveća s izvanrednom preciznošću. Dr. Ivan Balenović i njegov tim objasnili su kako ti podaci mogu informirati odluke o prorjeđivanju, sadnji i upravljanju rekreacijom. Šuma, koju lokalno stanovništvo uvelike koristi za slobodno vrijeme, mora uravnotežiti ekološke potrebe s ljudskim uživanjem. Zahvaljujući desetljećima financijske potpore Grada Zagreba i provedbi od strane Hrvatskih šuma d.o.o., takav sklad nije samo moguć - on i napreduje. 

Park Maksimir: Suho drvo je za kukce 

Završno poglavlje terenskog posjeta odvijalo se u parku Maksimir, najomiljenijem zagrebačkom zelenom prostoru i lokalitetu kulturne i prirodne baštine. Iako formalno nije dio Živog laboratorija, njegovo uključivanje naglasilo je bitnu lekciju: uspješno gospodarenje šumama jednako je važno za komunikaciju koliko i za očuvanje prirode. 

Ovdje su Irina Zupan iz Javne ustanove Priroda grada Zagreba i Ante Pejić iz Radne jedinice Urbano šumarstvo Hrvatskih šuma d.o.o. podijelili složenost upravljanja parkom koji svakodnevno posjećuju tisuće ljudi. Fokus? Kako premostiti jaz između šumarstva i zaštite prirode kroz otvoreni dijalog i zajedničke ciljeve. 

Uprava parka naglašava suradnju između tijela za zaštitu prirode i Hrvatskih šuma kako bi se uravnotežila tri cilja: očuvanje kulturne baštine, očuvanje bioraznolikosti, sigurnost posjetitelja i prilagodba klimatskim promjenama: nakon velike oluje s vjetrom prije nekoliko godina, obnova šuma uključivala je sadnju stabala uzgojenih u rasadnicima – neka su nabavljena iz inozemstva – kako bi se osigurala genetska raznolikost i otpornost. 

Bioraznolikost ostaje obilježje Maksimira. S više od 1,000 zabilježenih vrsta, uključujući rijetke djetliće, park je dom nekim od najstarijih poznatih stabala u gradu - na primjer, 250 godina starom Quercus robur, što je potvrđeno brojanjem njegovih godova. U blizini se nalazi legendarno „Djedovo drvo“, za koje se vjeruje da je staro oko 600 godina, a stoji kao živi spomenik otpornosti. 

Kako je naglasila Irina Zupan, zaštita bioraznolikosti također zahtijeva stalni dijalog između šuma i zaštite prirode – primjerice oko problema mrtvog drva. S osmijehom na licu spomenula je da upravitelji šuma ljude zadužene za zaštitu prirode nazivaju „bubama“ – naravno s dozom ironije, jer ih njihovi zahtjevi ponekad smetaju. Međutim, kroz stalnu razmjenu i povećanu suradnju postoji široka svijest o prednostima i stojećeg i ležećeg mrtvog drva za bogatu bioraznolikost u šumama. Zato sadašnji upravitelji šuma poput Ante Pejića potiču ostavljanje mrtvog drva u šumi, uz komentar „mrtvo drvo je za buge“.  

Unatoč dobroj suradnji u pogledu upravljanja šumama i zaštitom prirode, moderni izazovi i dalje postoje. Invazivne kornjače, koje su vjerojatno pustili građani, počele su narušavati vodena staništa uz jezero, dok se u petom jezeru nastanio dabar koji je dočekan kao koristan dio šumskog ekosustava. 

Budućnost šuma stvorena u partnerstvu 

Od tihih staza Tuškanca do živahnih puteva Maksimira, Zagreb Living Lab je više od niza lokacija – to je nacrt za održivo gospodarenje šumama usmjereno na ljude. Zajednička nit svih lokacija bila je jasna: zajednica je važna. Bilo kroz jasnu komunikaciju, participativno planiranje ili vrhunska istraživanja, zagrebačke šume pokazuju da otpornost jača kada je ukorijenjena u suradnji. 

Kako se dnevno putovanje bližilo kraju, jedno je ostalo sigurno: upravljanje šumama u 21. stoljeću znači više od upravljanja drvećem. To znači osluškivati ​​– i prirodu i ljude koji žive uz nju. 

Grupna fotografija 28 ljudi koji stoje u parku nalik parku u urbanoj Zagrebačkoj šumi, parku Maksimir

Autori fotografija: fotografije Katharine Freund, Gesche Schifferdecker i Silvestera Boonena